Osnovna škola Franje Horvata Kiša Lobor

Prvašići su vježbali suradnju i međusobno uvažavanje razmjenjivajući dijelove papirnatog kvadrata koji su svaki za sebe morali složiti u cjelinu, ali u potpunoj tišini, bez verbalne komunikacije, davajući, ali ne uzimajući od drugih ono što im je potrebno da završe zadatak. Potom su stali u dva uska kruga prepuštajući se rukama svojih prijatelja kako bi razmislili što je to zapravo povjerenje u drugoga te su za kraj nacrtali osobe u koje ga imaju najviše.

Učenici drugog razreda za početak su odradili vježbu s papirima u kojima su izrezivali nepravilne oblike prema istim uputama, ali s vrlo različitim rezultatima. Problem različitosti i nepotrebne netrpeljivosti koju ona može izazvati osvijestili su čitanjem, razgovorom i izradom plakata na temelju slikovnice Tome Ungerera Plavi oblak. Za kraj su se upustili u barometar stavova te su slaganjem i neslaganjem s predloženim gledištima prema drugačijem mogli uvidjeti koliko su zaista tolerantni.

Trećaši su osvještavali vlastite i tuđe karakterne osobine te vježbali međusobnu snošljivost kroz radionicu Moja ruka putuje, tako što su na ruke od papira ispisali vlastite osobine i proslijedili ih učenicima iz razreda za koje bi željeli da neke od napisanih karakteristika također posjeduju. Različite ruke objedinili su potom na zajedničkom panou.  

Kako bi prepoznali stereotipe i neprimjerena ponašanja, četvrti je razred sudjelovao u radionici Kamo pripadamo? Svaki učenik, obilježen papirićem jedne od boja koje su označavale jedno od mogućih „plemena“ morao je, procjenjujući reakcije drugih, pronaći svoje mjesto u skupini. Skupine su s druge strane morale razmisliti o svojim sposobnostima prihvaćanja, učenika „bez plemena“, označenih crnom bojom.

Kako su dva dana prije bili u Matičnoj školi gdje su proveli 5 nastavnih sati puni dojmova, Učenici PŠ Petrova Gora analizirali su prema čemu i prema kome trebaju i mogu biti tolerantni. Kroz različite aktivnosti, igre, priču o prijateljstvu, uspoređivanje dlanova, na kraju dana došli su do jednog zaključka: Ne trebamo imati jedan dan kada ćemo obilježavati Dan tolerancije. Toleranciju i različitost možemo obilježavati i slaviti svaki dan. Ta poruka će ih svaki dan podsjećati na bogatstvo različitosti kojima su okruženi.

Ni učiteljice predmetne nastave s višim razredima nisu propustile uključiti u nastavu ovu iznimno važnu temu. U petom razredu na satu razrednika održana je radionica Duga. Učenicima je pročitana istoimena priča koju je prema indijanskoj predaji zapisala Anne Hope. Zadatak za učenike, podijeljene u grupe, bio je porazgovarati o tome što im je bilo lijepo i važno, o tome kako se ljudi najčešće ponašaju u sukobu te o nenasilnom rješavanju konfliktnih situacija.

Sedmi razred je na satu engleskog pokrenuo oluju ideja oko riječi tolerance, zatim su slušali pjesmu Michaela Jacksona Earth Song, kao povod za razgovor o toleranciji općenito. Na kraju sata učenici su dobili listić na kojem je pisalo "I like you because" na koji su napisali svoje ime i proslijedili ga po razredu kako bi drugi učenici mogli napisati koju rečenicu ili nekoliko riječi o tome što voli na njemu/njoj. Time je fokus stavljen na promicanje tolerancije u samom razredu.

Osmi je razred na  satu biologije učio o razlikama između rasa s ciljem da učenici promisle i propitaju kako prirodne razlike u pigmentu kože među ljudskom populacijom mogu uzrokovati takve društveno problematične pojave kao što su mržnja i rasizam.

Na satu hrvatskog čitala su se djela  koja propituju socijalnu osjetljivost i promiču toleranciju na različitim razinama – sedmaši su na temelju romana  Deborah Ellis  Djevojčica iz Afganistana  raspravili o toleranciji prema drugim vjerama, kulturama i običajima, petaši su čitali crticu Ivana Cankara  Zastidio se majke kako bi razmisilii o potrebi za osjetljivošću na različite socijalne prilike, a osmaši su radili na romanu Gorana Tribusona  Ne dao Bog većeg zla kako bi razmotrili pitanja tolerancije unutar kruga obitelji, uvažavanja tuđeg mišljenja te poštivanja interesa i želja drugih.

Galerija